Nedavno je na Hrvatskoj televiziji, u jednoj veoma gledanoj emisiji, nekoliko naizgled pametnih ljudi razgovaralo o Zlatku Sucu i niko nije izričito rekao da je to što on tvrdi da radi jednostavno nemoguće. Razmišljanja su bila otprilike ovakva: "Ko zna, možda je to moguće." ili: "Svedoci su rekli da su to videli, dakle to je istina, prema tome nema šta da se raspravlja da li je moguće pošto se već desilo". U toku emisije su gledaoci mogli da odgovore na pitanje: Da li je Zlatko Sudac obišan sveštenik ili čudotvorac. Sudeći po rezultatima ankete, skoro 80% građana Hrvatske smatra Suca čudotvorcem.

Potražili smo na Internetu istinu o Zlatku Sucu, svešteniku, stigmati i proroku koji ima moć da bude istovremeno na dva mesta i da leči ljude. Znimljivo je da je skoro nemoguće naći neko negiranje njegovih sposobnosti ili tvrdnju da su rane koje se pojavljuju na njegovom telu ipak objašnjive, možda samopovređivanjem. Da li to znači da je Zlatko Sudac autentični prorok?



Mat. 24,11. I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.

Mat. 24,24. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane.



Kada sam bio dječak, nisam vjerovao u Boga. Bio sam kršten i odgojen tradicionalno. Išao sam u crkvu, ali sam odlazio prazan. Nisam imao Boga. Nisam Ga osjećao. I nisam vjerovao. Mislio sam da su sve to laži, da je to (vjera) utopija, da je to manipulacija. Imao sam karakter pobunjenika.

Na povratku iz vojske bio sam pozvan na seminar svećenika Emilijena Tardiffa. Seminar se održavao na stadionu u Ljubljani. Tamo je bilo 20.000 ljudi. Ja sam sjedio na balkonu. Otac Tardiff je rekao da je među bolesnima žena koja je izliječena, a imala je 20 godina paralizu.

On je rekao da osjeća veliki elektricitet kroz njezino tijelo, toplinu, i da je Bog ozdravlja. On je pozvao sve da mole za nju. Nakon kratke šutnje, on je ponovio "Gospođo, ozdravljeni ste. Ustanite iz svojih invalidskih kolica u ime Isusa Krista, i mahnite svojom maramicom kao znak da ste to vi." Nitko se nije ustao. Nakon toga on je to ponovio, "Ti koja si izliječena, ustani i daj znak." Ponovno se nitko nije ustao.

Ustao sam se i vrlo demonstrativno otišao sa skupa. Bio sam na balkonu tako da sam morao otići na nižu razinu da iziđem. Morao sam proći kroz 2 ili 3 reda bolesnika u invalidskim kolicima. Dok sam prolazio tuda, otac Tardiff je ponovio treći put: "Ti koja si izliječena, u ime Boga, ustani i daj znak." Onda je žena ustala. Bila je otprilike 10 metara daleko od mene - upravo tada sam došao do niže razine gdje su bili bolesni.

Vidio sam je. Njezine noge su bile mrsave kao i ruke, mršave kao naš zglob. Od rođenja nikada nije stala na svoje noge. Dva su joj muškarca pomogla da se ustane. Sa suzama, uzbuđenjem i drhtanjem ona je jedva učinila korake prema mikrofonu. I tako se moj život još jednom srušio kao kuća od karata.

To ozdravljenje nije bilo samo za nju već i za mene. Tjedan dana nakon toga nisam mogao ništa jesti. Nisam mogao pričati ni sa kim. Kada gradiš svoj život na "sigurnim uvjerenjima", kulu od pijeska i tada netko povuče prostirač ispod tvojih nogu, ostane velika ruševina. To je bio početak mog novog života.





Zlatko Sudac je rođen u Rijeci 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, mjestu odakle potiču glasovita vrbnička zlatna žlahtina i zagrebački nadbiskup, prvi čovjek Crkve u Hrvata Josip Bozanić. U Vrbniku i danas žive Zlatkovi roditelji - njegova majka je, primjerice, sa nadbiskupom Bozanićem išla u školu. Poslije srednje škole neko vrijeme radi kao strojarski tehničar, ali uz rad upisuje i fakultet u Rijeci. Rat ga je tako zatekao kao studenta filozofije i psihologije, da bi nakon par godina otkrio svoj pravi poziv, pa 1993. godine upisuje bogosloviju i seli u sjemenište.

Teologiju završava u Zagrebu, i u lipnju 1998. konačno se zaređuje za svećenika i postaje župnik u malom otočkom mjestu Novalji. Odatle će, niti godinu kasnije, u svibnju 1999. godine, stići nevjerojatna vijest o mladom župniku kojemu je, za vrijeme druženja s prijateljima, na čelu prokrvarila rana u obliku križa. Na otok su već sutradan pristigli novinari i fotoreporteri, i slika mladog svećenika u dugačkoj bijeloj haljini, duge kose i njegovane bradice, s flasterom na mjestu krvavoga križa, obišla je Hrvatsku. Njegova je pak župa uskoro postala mjestom hodočašća vjernika iz okolnih župa, ali i cijele Hrvatske, i legenda se nezaustavljivo zakotrljala.

Nekoliko ljudi iz župe ispričalo je tako novinarima kako su velečasnog Suca jednom vidjeli ispred crkve - jedan od njih čak se i rukovao s njim - što ne bi bilo nimalo čudno da velečasni u tom trenutku nije meditirao u svom župnom domu, naravno, pred svjedocima. Onda su neki župljani potvrdili da osim dara bilokacije župnik posjeduje i dar levitacije, kako su ga vidjeli gdje lebdi iznad zemlje, dok su se treći pak kleli da su ga čuli kako u transu govori starohebrejskim narječjima.

Službena Crkva prema ovom se navodnom fenomenu, baš kao prema Međugorju, odredila vrlo rezervirano, bez službenih komentara. Umjesto njih, Zlatko Sudac je već nakon nekoliko mjeseci povučen iz Novalje i skriven od javnosti. Neko je vrijeme, kako se čulo, proveo na ispitivanjima u poznatoj rimskoj klinici Gemelli, gdje je, vele, nepobitno ustanovljeno da je stigma u obliku križa na njegovu čelu "rezultat zaista natprirodne pojave, neobjašnjive prirodnim zakonima dostupnim suvremenoj znanosti".







U hrvatskim katoličkim misijama na Istočnoj obali, njegove mise u Greenwich Villageu ili New Jerseyu okupljaju i po četiri-pet tisuća ljudi, uključujući i jake snage redara i vatrogasaca. Iseljenički i katolički mediji javljali su o novim čudesima: na jednoj je njegovoj misi prohodala dotad nepokretna žena bolesnih kukova, u New Jerseyu nekom je čovjeku nakon Sudčeve propovijedi nestao karcinom, a na jednoj fotografiji snimljenoj u Chicagu Sudčev lik je - proziran. Kao vrhunac stigla je vijest o najvećem čudu: prilikom boravka u Italiji, u lombardijskom gradiću Lugano di Cuomo, točno na blagdan svetog Franje Asiškog velečasnom su Zlatku Sucu prokrvarile žive rane na mjestima gdje je i sam Isus Krist prilikom raspeća bio proboden čavlima!







Oko 2500 ljudi, koji su platili za ulaznice po 60 dolara, okupilo se u Memorial Auditoriumu u Sakramentu 14. novembra na dvodnevnom seminaru hrvatskog sveštenika Zlatka Suca. Mnogi su se gurali napred, pisao je časopis Sacramento Bee, da bi izbliza videli Oca Suca koji nosi rane Našeg Gospoda.

Tridesetjednogodišnji Sudac, koji je sveštenik od 1998. godine, kaže da je dobio znak na čelu - udubljenje u obliku krsta dužine jednog inča - u maju 1999. Kako piše magazin Međugorje, Sudac kaže da ga znak ne boli, osim kada se moli, kada oseća kako pulsira. Priča se da svakog prvog petka iz rane curi nešto nalik suzama. Godinu dana nakon pojave ovog znaka, Sudac je navodno primio i druge znakove: na rukama i stopalima. Sudac takođe tvrdi da ima dar govorenja na mnogim jezicima, predviđanja budućnosti i bilokacije.

Oni koji su došli da vide navodnog stigmatu Suca, bili su razočarani. Po naređenju biskupa, Sudac je prekrio rane.

Sudac je povezan sa navodnim pojavljivanjem Marije u Međugorju, u vezi s kojim je Jugoslovenska biskupska konferencija 1991. objavila da "na osnovu istraživanja do sada nije bilo moguće dokazati da se radi o natprirodnim pojavama". Otac Sudac je doputovao u Sakramento po pozivu turističke agencije Fiat Voluntas Tua, koja organizuje putovanja u Međugorje.





-----Original Message----- Sent: Monday, June 03, 2002 4:33 PM To: Luka Rađa Subject: Velečasni Zlatko Sudac

Bok pater Luka!

Vidim da su mnogi u Palmi pa i cijeloj Hrvatskoj oduševljeni velečasnim Zlatkom Sucem. Ja nisam. Čini mi se da on oponaša Isusa. Njegova frizura i izgled pa zatim njegovo "skromno" držanje na fotografijama moji su argumenti. Taj čovjek zavodi ljude i na kraju će oni vjerovati u velečasnog Zlatka, a ne u Isusa. On je puno zavodljiviji nego Sai Baba, a ako sam u pravu onda i vrlo opasan. Taj mi se čovjek nikako ne sviđa i vrlo mi je antipatičan. Jedna osoba koja se razumije u to rekla mi je da on, po njenom mišljenju, boluje od shizofrenije. U subotnjem "Jutarnjem" je objavljen tekst o velečasnom i spomenuto je naplaćivanje njegovih seminara turistima iz SAD-a (2000$ po osobi i danu(?, nisam siguran za dane, ali za osobu jesam)). Kakav je to biznis i kakva je to Crkva? Crkva bi trebala proglasiti ga čudotvorcem i hodajućim svecem ili ga trajno ukloniti iz svećeničke službe. Šutnja i tajnovitost kojom je obavijen njegov slučaj jest najgore što se može napraviti. Veliki pozdravi!





On ima krst utisnut na čelu.

Napomena budućim misticima: Ovo ne liči na autentično mistično iskustvo. Mistici kao Katarina Sijenska, Tereza iz Avila i drugi nisu išli na turneje i tvrdili kako imaju natprirodne sposobnosti. Pokušavali su da rade onako kako je Isus nalagao: krišom.





Fra Grbeš: Kakve su najčešće manifestacije zloga u životu ljudi?

Zlatko Sudac: Najčešća manifestacija zla je laž, gluma… U svim strukturama društva, gluma i laž je nešto što je postalo normalno i čak se to propagira kao jedan način na koji mi zajedno možemo živjeti i komunicirati. Pa zato i upadamo u takve probleme. Zato i je Hrvatska u takvim problemima. Svi svakome lažu, glume. Gledaš im u oči, u lice i vidiš da ti laže. A zna se tko je otac laži.





"Ja volim svoj hrvatski narod i molim za njega. Ne sramite se biti Hrvati, ja se ponosim što sam Hrvat", rekao je velečasni Zlatko Sudac, što su vjernici popratili velikim pljeskom.

Za vrijeme mise molio se za hrvatske generale - Janka Bobetka, Antu Gotovinu i Mirka Norca, zatim za hrvatske uznike u Haagu i hrvatske branitelje, te roditelje, žene i djecu poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.





Dana 27. 9. 2002. u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu svetoj misi koju je vodio vlč. Zlatko Sudac pribivala je i gospođa Branka Štivičić. Slušala je nadahnutu propovijed vlč. Suca u kojoj je govorio o ljubavi prema Domovini i onima koji su najzaslužniji za dar slobode, braniteljima, te o njihovim novim kušnjama i aktualnim problemima s Haaškim sudom. Dojmile su je se riječi koje su zvučale gotovo kao apel: "Budite ponosni", i poruka: "Želim da budete ljudi koji vole svoju Domovinu, koji žive na korijenima kršćanstva i koji znaju zašto su naši predci dali svoju krv. Pa nije prošlo ni 10 godina: svi smo imali krunice oko vrata, molili se i svijeće palili. (...) Tada smo bili zajedno." Kako je naglašavao potrebu osobnog doprinosa svakog vjernika, a jedinstva svih, gospođa Štivičić je bila potaknuta na osobno djelovanje. Razmišljajući što može učiniti u ovom vremenu bremenitu za cijelu Domovinu, posebno za branitelje i generale od kojih su neki osumnjičeni, neki optuženi za tijek provođenja oslobađajućih akcija u Domovinskom ratu pa za njih interes pokazuje Haaški sud, krenula je u "akciju". Naime, odlučila je izraziti moralnu potporu generalu Janku Bobetku u teškim trenutcima njegova života skupljajući potpise sugrađana koji su protiv njegova izručenja Haagu.





Poziv Isusa Krista u moj život bio je jedan od najjačih zahvata. Nije to došlo preko noći. Uz dugo razmišljanja i molitve jednostavno sam prekinuo sa starim životom i krenuo da se odazovem tom porivu u svom srcu. Moja silna potreba za traženjem istine, za ljubavlju, za slobodom, sve sam to našao objedinjeno u jednoj osobi, u osobi Isusa Krista. Ne bih svoj život mijenjao ni za jedan drugi. I što se više čovjek stapa s Bogom, to više postaje sličniji Bogu i tu vidim svu snagu i svu puninu svećeništva i ljudskog života općenito.





Vaša poruka mladima i našim čitateljima?

Velečasni Zlatko Sudac: Budite mudri i kritični! Ne dopustite da vama manipuliraju.