Lost in Translation

Rezija:Sofia Coppola

Bob Harris: Bill Murray
Charlotte: Scarlett Johansson
John: Giovanni Ribisi
Kelly: Anna Faris

Nema boljeg mjesta za biti izgubljen od Tokija. Milioni ljudi,vozila,velikih ,vecih ili najvecih gradjevina i naravno bezbroj svijetlecih reklama.Ako netko pomisli da je zagusen bljestavim reklamama najbolje bi mu bilo otici u Tokio. Nakon povratka (ma gdje se vracao) osjecao bi da se vratio u mirnu varos iz proslog vijeka.Japanski jezik ne treba ni komentarisati.Uglavnom ni japanski engleski.
Takve okolnosti bez problema spajaju srednjovjecnu holivudsku zvijezdu u blagom padu Boba Harrisa (Bill Murray) te Charlotte(Scarlett Johansson) koja je tek diplomirala filozofiju na prestiznom univerzitetu i ne zna sta ce sa sobom. Gubljenje sigurnosti u vlastite zivotne odluke je zasigurno pakleno dobra kombinacija u gradu kao sto je Tokio. Boba setaju po raznim suludim snimanjima gdje on uporno odbija da glumi u reklamama onako kako zna no to ne brine japance, oni ne zale milione dolara na americku zvijezdu.Njegov je uzitak caskanje sa melanholicnom Charlotte,"savrsenim strancom" koja se igrom slucaja nalazi u istom hotelu. Njen muz znatno vise zainteresiran za fotografiju nego za nju jurca unaokolo tako da Charlotte ima daleko vise vremena no sto bi zeljela. Prvim sumrakom pocinju za Boba i Charlotte pocinju zajednica lutanja Tokijem.
Film vrlo lako ulazi pod kozu jer uspjesno ozivljava situaciju koju su mnogi iskusili, potpuni stranci koji se igrom slucaja nadju u slicnoj situaciji postaju mnogo blizi i otvoreniji jedno drugome nego ljudi koji se znaju godinama. Tumaranje dvoje stranaca po Tokiju izgleda kao lijepa mastarija no ni u jednom trenutku nece upasti u zamku poznatih usecerenih kalupa tako da njih dvoje nece posle par pica pasti jedno drugom u zagrljaj uvjereno da je vrijeme moguce zaustaviti . To je onaj tip stranaca koje smo ranije mogli sretati po filmovima Jima Jarmuscha, jedino sto ovi imaju nesto vise novaca. To je svakako zgodna stvar ako lutas Tokijem.
Susret sa japanskom pop kulturom mora biti izvor mnogim duhovitim situacijama.Dvoje dezorijentisanih stranaca se iskreni u svom prepustaju besmislenom sarenilu Tokija. Kratak i veseo bjeg iz gorcine problema koji ih cekaju po povratku kuci. Karaoke zurke na kojima japanci pjevaju God save the Quenne, digitalni dinosaurusi koji hodaju preko staklenih oblakodera,veseli japanci koji ne smatraju jezicku barijeru kao prepreku,tupave americke zvijezde u karate filmovima, prevodioci koji uspjevaju 5 recenica skratiti u 5 rijeci,aerobik u vodi,nerazumljivi jelovnici,niski tusevi i gomila ostalih sitnica drze paznju tokom citavog filma.
Bill Murray je dokazao da najbolje glumi odbijanje glume, Scarlett Johansson je svojim ubjedljivim "dokolicarenjem" i "neznanjem sta da radi" uspjela da postane trenutno najzanimljivija mlada glumica a Sofia Coppola je ozbiljno poljuljala uvjerenost mnogih da tatin reziserski talenat nije nasledan.

Izgubljeno u prevodu u drugom prevodu:

IZGUBLJENI U PREVODU

Kako dosadan i prazan film. Karaoke i dinosaurusi!
Ne bih ga pominjala da prvo pre dva dana ne cuh misljene
prijateljice - film je autobiografski. Ona razume muke mlade
rediteljke te joj je i ovaj film iz tog ugla - eto slika
nesnalazenja, izgubljenosti, kao sto je slucaj sa glavnom junakinjom, otudjenosti i
usamljenosti.
Pa, ja ne zelim da znam na kakvim se mukama pekla rediteljka.
Zelim to da vidim i osetim. A toga nema u ovom filmu. Sve su to samo
naznake sklopljene u dugu dosadnu pricu, koju je (srecom!) katkad,
prekidao odvec poznati, dragi Bill Murray.
Svega smo se dotakli, na mahove - ali nista nije eksplicitno dato.
Pa, svima su nam poznate tehnologija i tradicija koje se protezu
Japanom kao dve sine, ne dodirujuci se. Tako jure i ljudi,
nedodirujuci. Sa sve osmehom, dubokim naklonom i bez direktnog
gledanja u oci.
Ukoliko je gospodjica - reditelj, zelela da prikaze kakve su
posledice kako tehnologije na japance, tako i njih na strance
e pa u tome mislim da nikako nije uspela.
Povrsno, prazno i bez dobrih preporuka sa moje strane.
I mozda ce glavna glumica pokazati svoje kvalitete, ali ovaj film
joj to nije omogucio, a poredjenje likova sa likovima Jima Jarmusha
malo je ishitreno, da ne kazem da vredja.

Tanja Markov