ŠTAMPAJ! | ODUSTANI...

Deca pišu

Jesen u mom kraju

M.Topić, 23. jun 2004.
ADB

Štovana učiteljice!

Vi ste nam zadali za domaću zadaću napisati sastav na temu "Jesen u mom kraju". Ja Vam šaljem zadaću ovako jer će me zaboljeti glava kada se ova moja zadaća bude čitala pa neću moci doći u školu. Molim Vas ovo mi uvazite kao opravdanje i nemojte mi napisati neopravdan sat jer ja unaprijed znam kada ću biti bolestan.

Vas učenik iz "magareće klupe"!

Ovaj pismeni sastav pišem u jesen u gradu u kojem ima više stanova negoli stanovnika pa opet mnogi nemaju gdje boraviti; u gradu u kojem ima više balvana negoli ljudi; u gradu u kojem ima više automobila negoli radnih mjesta; u gradu u kojem se mnogi trude otjerati sve one koji nam žele pomoći; u gradu u kojem nakon preobilnih kiša mnogi prokišnjavaju.

Moj pokojni djed je često govorio: "Sinko! Kada vidiš da su se pojavile lubenice i učiteljice, znaj da je došla jesen!" Davno sam ugledao i lubenice i učiteljice. Ali, zabrinulo me što je rasopodjela i lubenica i učiteljica bila tako čudna: po prvi puta smo dobili lubenice dzaba, a dobili smo i novih učiteljica koje su se rasporedjivale nekako "onako".

Lubenice s juga su bile nekakve bez okusa i slasti, nezrele i bljutave, baš onakve kakve smo mogli i očekivati. A učiteljice nam serviraju školske programe kao da smo mi blentavi i ne znamo što se sve radi po našim školama i bukvarima.

Jesen se dobro primijeti najprije po lišću. U ovoj jeseni političkih izbora u domovini u Varesu se primjećuje i jedna neprirodna pojava da je naglo počelo opadati zeleno lišće, a crveno lišće nekako sigurnije stoji iako je posivilo i požutjelo.

Počela je berba voća i povrća. I tu je čudna pojava različita od svih prijašnjih berbi. Ljudi odu u sred grada i naberu mnogo jabuka, paradajza, kupusa, mrkve, krumpira, luka i drugog voća i povrća. Čudna je pojava da ove godine voće raste na granama voćaka u gajbama, složeno i sortirano. Krumpir se vadi u vrećama, a i kupus ne raste u glavicama nego u vrećama. Sve je nekako neobično kao da se sve okrenulo naopačke. Tako oni koji su najmanje kopali i sadili ubrali su najviše plodova, više od onih što su radili i sadili. Čudno je što je berba jabuka u Varesu tako bogata u godini koja se i ne može pohvaliti po rodnosti. Nikada Varešani nisu ispekli toliko jabukovače rakije kao ove godine kada jabuke, kao što rekoh, rastu i sazrijevaju u gajbama.

I ove će godine biti veliko klanje u našoj kući. Kada drugi budu klali svinje tata će zaklati tri velika zeca. Mi djeca smo se dogovorili da ćemo u susjedstvu snimiti na kasetu skiku krmeta pa neka se ona čuje i u našoj kući za veliko jesensko klanje. Toga dana kupit ćemo u mesnici i malo špeka i praviti čvarke neka kuća malo zamiriše i neka se u komšiluku osjeti da je "svinjokolj".

Drva se najbolje i najjeftinije mogu nabaviti na "buvljaku" preko Pilane, onako da se ne zna. Tata kaže da je najbolje i njemu i direktoru Šumarstva kada se drva kupe "na crno".

Ove jeseni ima puno kiše. U ovim kišovitim danima treba očekivati i mnoga seljakanja iz stanova u svoje neoštećene kuće. A mi u Varesu dobro znamo da se najprije izlije Bukov potok i poplavi ceste i zgradu kada padaju velike kiše i kada se prenose stvari iz stana u stan pa neke ispadnu u potok i tu ostanu do poplave.

Ove jeseni dobili smo i kozu. Tata je birao, birao i kada je izabrao i doveo kozu kući mama je primijetila da je izabrao "haduma". Kažu da je tata prošao kao što stalno prolazimo na izborima: redovito izaberemo "hadume i hadumice" od kojih nemamo velike koristi i koji uvijek skaču na koze, a od toga nema ni jarica ni ikakve fajde kozama. Takvo stanje već nam predugo traje.

Možda će ipak poslije još jedne ovakve kišovite jeseni i hladne teške zime započeti jedno novo rascvjetalo proljeće?!

Ilustracija Wuk Palibrk "Školske sveske"