ŠTAMPAJ! | ODUSTANI...

Ideologija

Sahrana Danila Kiša

Amfilohije Radović, 18. avgust 2004.
Ckl

Danilo Kiš je zapisao u testamentu, svoju poslednju volju u amanet: da mu niko prilikom pogreba nad odrom ne bi održao kakav govor, bilo kakvu besjedu. Jer sve što je imao da kaže rekao je u svojim knjigama i drugim tekstovima, u literaturi. Ali sve to nije zaustavilo Amfilohija da mu ne kaže par reči.

Amfilohije:

Neću da držim posmrtno slovo Danilu Kišu, krstonošcu jovanskog kova, rijetkom tragatelju znamenja duše i života našeg doba. Njegovo poslednje zaveštanje o ćutanju nad njim na dan pogreba, dubljem od svih reči za mene je svetinja. Želim samo da mu kažem: sa ljubavlju i poštovanjem ispunjavamo Tvoj amanet, sahranjujemo te molitvom Pravoslavne crkve koja te primila u svoja njedra kroz Tajnu Krštenja. Sahranjujemo te u njeno vječno pamćenje da bi te sačuvali, ne prosto u jeziku postanja i umiranja, kao ti Hanu Kšiževsku i druge tvoje tragične junake, nego u jeziku Riječi vječnog života.

Ono što si slutio, za čim si ognjeno čeznuo, sada znaš, postao si i ostaješ svjedok: mjera patnje i mjera znanja. Smrt je najdublja patnja, ali ona je i tjelesno smirenje ljudskog bića; zato daruje i najdublje poznanje ovostranih zagonetki i onostranih tajni. Poslednja riječ zapisana u predsmrtnom zavještanju, mjera je svake ljudske izgovorene i zapisane riječi. Zato je i Tvoj testament provjera i mjera Tvoga djela i Tvoje riječi. Na osnovu njega i mi sada znamo: jeste Ti bio jezik otadzbina, ali ovaj neućutni, na kome Te, evo ispraćamo, kao “česticu prašine u okeanu bezvremenosti”.

Očevidno onaj “pramen dima” , ona grobnica skrojena Tvojom vještom rukom za Borisa Davidoviča, nije ti bila po mjeri. Zato si hteo da te sahranimo, tj. sačuvamo u riječi koja nije zemlja i enciklopedija mrtvih, nego zemlja živih, da budeš sačuvan u živonosnom grobu.

Stoga kao ni ono iskušenje Borisa Davidoviča Novskog, tako ni Tvoje poslednje iskušenje, nije samo završna stranica biografije, koju si pisao pedeset i četiri godine zemnoga života, pisao krvlju, riječju, jadom i nadom. Ono je zbir Tvoga življenja, zaključak na kojem sve počiva. Sve ostalo je bilo, divno si nam to rekao, samo sporedan traktat, računska radnja, čija je vrijednost beznačajna u odnosu na krajnju formulu koja svemu sporednom daje smisao.

Vječan ti spomen dostabilaženi i prisnopamjati svebrate naš Danilo.