ŠTAMPAJ! | ODUSTANI...

Religija

Satanizam

prekucao: Nandor Ljubanović, fototemat: Kiklop, 5. maj 2006.
Rečnik književnih termina

m: Vi propagirate sve sto je opravdano osudjeno od svih normalnih ljudi i tako mislite da ispadnete pametniji od drugih. DA necete možda da se ovo uvede u skolu da se igraju i deca u osnovnoj skoli? Sram vas bilo! Vi ste satansti!

Sociolotron, politički nekorektna igra za odrasle (http://www.pionirovglasnik.com/index.php?category=30&content=365) - komentar posetioca

SATANIZAM - U najširem značenju riječi pod satanizmom se podrazumijeva skup veoma različitih duhovnih tendecija i struja koje u istoriji ideja obuhvataju isto tako različite domene čovjekovog misaonog i stvaralačkog ispoljavanja, od vjerovanja u nadljudsku moć demona (demonizam), preko crne magije i okultnih seansi prizivanja duhova, do pjesničkog revolta, proizašlog iz saznanja o nepodnošljivoj potčinjenosti tajnim zakonima prirode.

Prometej donosi vatru čovečanstvu

U osnovi satanizma nalazi se pobuna bića protiv tvorca, sukob nesavršenog postojanja sa apsolutnim savršenstvom. Taj sukob ne rezultira veličanjem zla, nego ističe principe vlastitog moralnog uvjerenja - prezir svakog oblika potčinjenosti i herojsko potvrđivanje vlastitog ja. Satanizam počiva na uvjerenju da je biće sudbinski osuđeno na pokoravanje, ali istovremeno i na osjećanju protesta i neprihvatanja žrtve i poniženja. Tek iz tog saznanja rađa se želja za poricanjem utvrđenih moralnih vrijednosti i ispovijedanjem vjere, u kojoj se poslušnost i slijepo obožavanje pretvaraju u napad i uvredu, a pobožni ritual u raspusnost vrzinog kola.

Satanizam se može posmatrati u tri različita aspekta: kao skup teorijskih i praktičnih saznanja o crnoj magiji, kao istorijski pregled i polemička literatura o nastanku i smislu ideje satanizma, kao literarna tvorevina koja se na neki način koristi satanizmom ili izražava njegove osnovne pretpostavke.

U književnosti i umjetnosti ideja satanizam se provlači kao čovjekov egzistencijalni sukob sa snagama koje prevazilaze njegove ljudske sposobnosti. Taj sukob razrješava se kultom đavola i zazivanjem bića demonskog porijekla.

Satanizam je nastao u hrišćanstvu (Lucifer i Kain), iako njegove tragove nalazimo i u paganstvu, gdje Prometej i Titan (titanizam) predstavljaju univerzalizovan izraz krajnjeg revolta.

U evropskom humanizmu novog veka satanizam je dobio čvršće konture pokreta koji se konstituiše više kao duhovna klima vremena, nego kao eksplicitno formulisan teorijski sistem. Kult đavola i praktikovanje satanizma i crne magije bio je oduvijek oblik čovjekova protesta i dragovoljnog potčinjavanja i žrtvovanja kako bi taj protest postao maksimalno efikasan. Čovjek je, naime, oduvijek osjećao da su njegove moći nedovoljne da definitivno zagospodari tajnama svijeta.

Kao izraz očajnog ponosa i čovjekovog pakta sa đavolom nastali su Faust i Don Žuan; skupa s njima javljaju se orgijski skupovi vještica, nekromantija i groteskne messes noires. U Faustu je inkarniran duh nemira i tjeskobe modernog čovjeka: žestoko isticanje čovjekovih aspiracija i njegovog stvaralačkog elana, a istovremeno i svijest o ljudskoj drami koju izaziva takav titanizam; nezadrživa težnja duše ka beskonačnom i priznavanje granica nametnutih čovjekovom svakidašnjem postojanju. Don Žuan, naprotiv, svoj protest protiv Boga izražava raspusnošću demonske senzualnosti, frivolnošću duha naslade i cinizmom skarednih ekscesa.

Duh satanskog protesta zbog podvojenosti čovjekova prirodno-duhovnog bića i nespojivih opreka između privida i suštine, želje i stvarnosti nalazimo u knjževnosti mnogih naroda u svim epohama, bilo da se ideja satanizma ispoljava kao protest protiv čovjekove egzistencijalne zatočenosti i zavisnosti od sila nadljudske prirode ili kao isticanje svijeta demonskog djelovanja i uticaja kao jedinog istinskog područja čovjekove imaginacije: Kalderonov El magico prodigioso (Čudotvorni vrač), Miltonov Izgubljeni raj. Bajronov Kain, zatim Tales of the Grotesque and Arabesque E. A. Poa, Les Diaboliques i L'Ensorcelee Barbe d'Orvijia, La-bas Uismansa, Contes cruels ilijea de I'Il-Adama.

U epohi romantizma ideja satanizma je u potpunosti odgovarala novoj osjećajnosti i novim literarnim traženjima. Duhovni individualizam romantičara i njihova duboka, iako nešto konfuzna, težnja ka apsolutu predstavljaju osnov kontradiktornih shvatanja o položaju čovjeka u svijetu: egzaltaciju vlastitog ja i osjećanje neizmjernosti prirode i svijeta, u kojima se gubi ljudska individua. U svojoj romantičarskoj oholosti pjesnici su došli do revolta protiv apsolutne transcendencije u ime apsolutne ljudskosti: Bajron (Kain), Šeli (Oslobođeni Prometej), Šiler (Razbojnici), Igo (Ernani). Kod Uismansa se ideja satanizma javlja kao prezir stvaralačke nemoći i mrznja zbog osrednjosti. Kod Bodlera kult zla dobija izraz revolta protiv buržoaskog morala; više nisu u pitanju okultističke messes noires nego pokušaj približavanja "svetim" vrijednostima i razjarenim zahtjevima puti, traženje sublimnog u niskosti, kult bola kao izraz i simbol više duhovnosti. Od Ničea do Dostojevskog (Zli dusi) i Kardučija (Himna Satani) izražava se linija revolta čovjeka protiv snaga koje ga prevazilaze. Kao izraz smjene duhovnih i ljudskih vrijednosti satanizam otvara dileme osjećajnosti modernog čovjeka, ukazujući na paradoks njegovog postojanja u uslovima sveopšte kontingentnosti i patetičnog revolta protiv nesrazmjera između čovjekovih težnji i ograničenih mogućnosti njihova ostvarenja.

Rečnik književnih termina, "Nolit", Beograd 1986.

Prekucao: Nandor Ljubanović

Foto temat: Kiklop