ŠTAMPAJ! | ODUSTANI...

Muzika

Machina kaže: informacija je dezinformacija

Vladimir Lenhart, 25. maj 2006.
Pionirov glasnik

Mreža kaže:

"Svaki signal ili podražaj koji prodje put od izvora kroz kanal komuniciranja do recipienta i uspije mu se nametnuti kroz svojstvo distinkcije je informacija."

Machina kaže:

"INFORMACIJA JE DEZINFORMACIJA! "

Činjenica da jedinka A i jedinka B pod istim uslovima, kroz isti medijum, u isto vrijeme istu informaciju na različit način obradjuju, dovodi do zaključka da informacija implicira dezinformaciju. Čovjek i njegova stvarnost nisu ništa drugo nego suma bezbrojnih informacija/dezinformacija. Kolektivna svijest je od postanka vrste pa do danas sputavala razvoj svijesti jedinke i funkcija koje su iz tog razloga za sada nepoznate. Šta kolektivna svijest kroz usta kolektiva kaže, to sluša kolektivno uho i šalje sto je čulo natrag do svijesti da bi isto nanovo čulo...

Analogija ovog antiindividualnog ciklusa sa prirodom funkcionisanja machine je očigledna.

- Tony Mahagony & Edward Vulgarius

Tony Mahagony i Edward Vulgarius su članovi benda-dvojca MACHINA koji sam prvi put čuo pre par meseci kada nam je Damir Avdić ostavio cd svojih zemljaka koji su se preselili u Nemačku, Lajpcig, i tamo snimaju. Pesme koje sam čuo sa debija “Sad ili Nikad” - dobro isproducirane, zanimljivo aranžirane, a tekstovi prilično eksplicitni, ali dovoljno simbolični - su me naterale na ponovno preslušavanje albuma i posetu njihovom sajtu www.machineria.com, gde sam, pored tekstova, našao još pregršt interesantnih stvari. Saznao sam da se radi u ljudima koji se prilično dugo bave muzikom (njihov prethodni bend Skandal je snimio 4 kasete materijala, a pre toga, u Bosni su takođe svirali), da je njihovo stvaralaštvo dosta inspirisano naučnim doktrinama, pa čak i to da počiva na sopstvenom filozofskom konceptu. Najprijatnije iznenađenje je ipak bila pesma “Epos o Marini” (dva nastavka, a svaki traje oko 12 minuta), koja je radosno zagolicala sećanja na Nick Cave-ov “Murder Ballads”. Sa pomenutog sajta možete skinuti sve njihove pesme, a onda se vratite da pročitate intervju.

Prvo pitanje bi se moglo odnositi na vaše muzičke korene, koliko dugo se bavite muzikom i na čijim tragovima i u kakvom okruženju ste se vozili, svirali i slušali muziku dok niste stigli do današnjeg originalnog izraza?

Oblikovali su nas roditelji, braća i sestre, djevojke i žene, prijatelji, neprijatelji, komšije, Tuzla, Tito, 7 Sekretara SKOJa, Snježana i 7 patuljaka, Mickey Mouse, David Bowie, Tool, Einstürzende Neubauten, Laibach, David Lynch, Tom Waits, Paradise Lost, Mr. Bungle, Fantomas, Faith No More, Nine Inch Nails, Tori Amos, Death, Nick Cave, Iron Maiden, Metallica, John Zorn, Andrei Tarkowskij, Stanley Kubrick, Robert A. Wilson, Ludwig van Beethoven, Aleister Crowley, Timothy Leary, Monthy Python, Hermann Hesse, Gabriel Garcia Marquez i mnogi zaboravljeni.

Muzikom se bavimo 15 godina. Za to vrijeme skupljali smo podatke i informacije, dok nismo shvatili da je sve prevara i zabluda, i odlučili da umjesto žrtve postanemo inicijatori. Ovaj proces je kao i svaki u Machini, bio težak i iscrpljujući. Vjerovatno ne bi ni uspjeli u ovoj transformaciji bez pomoći Štaba za Manipulisanje Naša Dva Mozga, koji je u suštini i odgovoran za sve OvO. On je naša inspiracija i jedina veza izmedju nas. On je glas Velikog M kojem služimo kao medijum.

Koliko sam informisan, poreklom ste iz Tuzle, a u Leipzigu živite od ratnog stanja u Bosni. Kako i kada je došlo do toga da pokrenete Machinu, sa tekstovima na maternjem jeziku? Imate li publike u novoj otadžbini koja razume o čemu govorite?

Da, iz Tuzle smo. Iz maglovite kotline izmedju brda, groblja i mezarja. Danas behar, sutra smog. Veoma inspirativna regija. Dodjite nam u Tuzlu, iako trenutno nismo tu. Prve tri godine rata smo također proveli na rodnoj grudi, odakle smo u decembru 1994. pobjegli u inozemstvo. Još uvijek smo u bijegu. Ovaj put bez cilja.

Machina je osnovana na sveto veče naše inicijacije u Poslanike Velikog M - 13.04.2004. Štab za Manipulisanje Nasa Dva Mozga je rekao: „O, sluge riječi i logike! O, vi smrtnici jadni! Imate jezik! Koristite ga! Vaš jezik je jezik duha! Duh je riječ! Na vašem jeziku ću vam govoriti, na vašem jeziku će te pjevati!“

O razumjevanju je teško diskutovati. Ne znamo da li nas razumije bilo ko u bilo kojoj otadžbini. Mi se ne razumijemo. Samo se osjećamo. Razumiješ? U Klopci si.

„Sad ili Nikad“ je zanimljivo konceptualno delo, i nisam siguran da li je skoro neko sa ovih prostora snimao nešto slično. Možete li približiti ideju albuma?

Centralna tema prvog albuma Machine „Sad ili Nikad“ je čovjek, individua koja se kroz Diktaturu Kolektiva (DK) sve više odvaja od svega sto je čini individuom. Od svog postanka čovjek absorbira dez/informacije. Neke od njih filtrira kao činjenice, bez dokaza za „istinitost“ istih. Znači, sve sto čovjek drži za „istinu“, je moguća dogma, koja postaje „istina“ ako je prihvati većina. Čovjek ili individua (ako ga u ovom stadijumu tako možemo nazvati), je ništa drugo nego splet neprovjerenih informacija, koje kroz kvantitet recipienata, a ne kroz kvalitet informacije, postaje „istina“. Ovo robotiziranje je osnova svih metoda ispiranja mozga, od kojih su najpoznatije: obrazovanje, religija, politika, moral, seksualnost,… Svijest individue, njene današnje mogućnosti i granice su, dakle, posljedica Diktature Kolektiva. Ali da li je to sve? Stvarne mogućnosti ljudske svijesti stoje, u poredjenju sa današnjim stadijumom razvoja iste, u sličnoj relaciji kao kad poredimo obim domicilne nam galaksije sa obimom zrna riže.

Ali za razliku od diletantnog revolucionarizma kolektiva, album „Sad ili Nikad“ ne daje Instant-Odgovore (IO) za razvoj individue niti je priručnik za management svijesti (MS). „Sad ili Nikad“ postavlja pitanja i završava ih uzvičnikom. Svaki recipient ima slobodu odgovora, tako da odgovor postaje nebitan, jer krug se završava ponovo na premisi „Informacija je Dezinformacija“. Jedini relevantan proces komunikacije Albuma sa recipientom je proces degradacije uzvičnika, i širenje kulture upitnika, koja je jedino djelotvorno oružje protiv masovne „Istine“ kolektiva.

Dobrodošli u Machinu, Vi koji uzvičnike postavljate u pitanje!

Kako ste ga snimali?

Skoro svi instrumenti na „Sad ili Nikad“ su programirani na PCu. Zavisno od pjesme „Štab“ odlučuje ko da pjeva. Na novom albumu ćemo koristiti više „živih“ instrumenata. Inače, Vulgarius svira bubanj, a Mahagony gitaru.

Taj album kruži iz ruke u ruku, i iz računara u računar među malobrojnim fanovima, koliko znam i sa vašeg foruma. Uskoro će se pojaviti i u balkanskoj distribuciji (kao i neobjavljeni ep Epos o Marini) uz pomoć izdavačke kuće Slušaj najglasnije. Zanima me da li držite koncerte, da li razmišljate o nekoj eventualnoj promociji, i da li uopšte imate nameru (ili potrebu) da funkcionišete kao regularni bend? Videćemo li vas možda i u Beogradu? Na Televiziji? Exit-u?

Machina je virus … Širi se internetom, u kojem nalazimo veliki izvor inspiracije, s računara na računar, iz usta u usi, kroz uši u glavu. Machinerci niču u svim dijelovima drage nam Majke. Puno prijatelja nam pomaže na različite načine. I do Beograda je Machina doprla na ovaj način. Damir Avdić - Graha, a.k.a. Bosanski Psiho, Diplomatz,… na svojoj turneji kroz nekada jedinstvenu, širi usput i našu muziku. Na www.machineria.com je prije par sedmica počelo skupljanje ideja za vizualizaciju muzike i prvi plodovi se već mogu vidjeti. Ljudi su gladni i žedni, a puni su mlijeka i meda. Internet im omogućuje razmjenu ovih dobara, jer je to trenutno jedino mjesto koje se otima centralnoj kontroli i na neki način održava iluziju o “slobodi riječi” u životu. Internet je znači dio Machine, kao i Mahagony i Vulgarius.

Čudnovati Zdena i njegov dom Slušaj Najglasnije! su odlučili izdati „Epos o Marini“ i „Sad ili Nikad“ jer je on jedan od rijetkih osoba koji rade ono što rade iz ljubavi. Ljubavi prema sebi, prema umjetnosti i prema nepoznatom.

Inače, nepoznato nije svima ugodno. Zbog toga se traže kakvi takvi modeli da se nepoznato upozna. Molimo vas, ne koristite modele u susretu s Machinom. Budimo intimni…mi smo vi, vi ste mi…

„Štab“ je prije 13 dana rekao: „ O,sinovi! O, kćerke u ogledalu! Vadite alate, kopajte u se!“. Trenutno radimo na drugom albumu, koji će se zvati „Drugi“, i koji će gore navedene modele dovesti u pitanje, kao i same nas. Znači, to je što radimo sad, a šta će biti sutra, ako bude sutra – vidjećemo.

Machina nema namjera, nema cilja, nema potreba. Ako dođe do toga da “Štab” da naredbu da stupimo u analogni kontakt, javićemo vam.

Muzika koja je doprla do mene sa vašeg cd-a me je podsetila na trenutke na stvaralaštvo grupa poput Coil, Laibach, Skinny Puppy, ali i na Calexico, Current 93, a bogami i Nine Inch Nails. Vokal mi se čini da je, pored navedenih, prilično inspirisan Nick Cave-ovim stilom naracije i napeva, ali sa vrlo originalnom i autentičnom upotrebom Srpskohrvatskog jezika, koji se kroz više šaputanja nego pevanja oglašava kao duh koji je odlučio da otkrije svoje, još uvek neke neistražene sfere balkanskog rokenrol domena. Dekadentna, ničeanska poetika, i apokaliptične vizije sa blagim osvrtima na “podrijetlo” i sranja koja su se izdešavala na ovim prostorima jesu glavno obeležje vaše muzike. Da li bih bio na pogrešnom tragu ako bih vas ovako recenzirao na nekom mestu?

Na ovo pitanje će najbolje odgovoriti „Drugi“. O njemu ćemo razgovarati nakon što ga izdamo.