ŠTAMPAJ! | ODUSTANI...

Religija

Samomumificiranje

Komsija, 28. mart 2004.
www.dainichibou.or.jp itd

Japanska provincija Yamagata obiluje raznoraznim zanimljivim budistickim sektama koje su ocuvale svoja stara ucenja i navike unatoc modernizaciji Japana. Jedna od bizarnijih lokalnih pojava na koje su mnogi danasnji monasi ponosni je i Shingon sekta koju je jos pocetkom 14. stoljeca osnovao monah Kuukai u bespucima Koya planine.
Kuukai je smislio potpuno nov nacin da se covjek oslobodi opsjena zemaljskog svijeta i dostigne nirvanu te sprijeci umiranje i reinkarnaciju. Novi metod sjedinjavanja sa Budom i prevazilazenja klasicne smrtnosti se sastojao u mumificiranju samog sebe jos za zivota jer bi se time nadmudrile zemaljske varke kao sto su bol,glad,zivot ,smrt i slicne iluzije.Klasicno egipatsko mumificiranje se baziralo na vadjenju unutrasnjih organa i tecnosti iz preminule osobe kako bi se sprijecilo truljenje mrtvog tijela sto prakticno nije moguce kod samomumificiranja.Kuukai je zbog toga samomumificiranje organizovao u tri duge etape:

Korak broj jedan: kada se dodje do zrele dobi (dakle od oko 70 godina) monah bi trebao da se potpuno posveti postu koji bi se sastojao od sjemenki i badema koji bi se mogli pronaci u okolini manastira.Paraleno sa tim bi se trebalo posvetiti teskom radu kako bi se kolicina masti i vode u tijelu svela na minimum. Proces bi trebao trajati oko 1000 dana.

Korak broj dva: Novih 1000 dana sa apsolutnom dijetom koja bi se sastojala od jednog malog obroka sjemenki bora i korijenja. Tokom drugog dijela procesa isposnici su imali toliko isuseno tijelo da su licili na zive kosture.Time bi bili spremni za ultimativni treci korak.

Korak broj tri: isposnik bi se smjestio u malu kamenu komoru ukopanu u zemlju sa malim otvorom za vazduh i doturanje hrane.Komora je bila dovoljne velicne sa lotus polozaj. Hrana se sastojala mahom od caja od urushi drveta. Taj caj je vrlo otrovan za covjeka i izaziva znojenje,povracanje sto jos vise isusuje tijelo i sto je najvaznije truje organizam i cini ga nejestivim sa sitne organizme i bakterije. Isposnik bi imao malo zvonce kojim bi mogao traziti caj svakog dana a kad vise ne bi imao snage zvoniti to je bio znak da mu vise caja nije potrebno.

Rezultati procesa bi bili vidljivi kada se jednog dana otvori kameni grob.U slucaju da se tijelo raspalo isposnik bi bio cijenjen zbog svoje izdrzljivosti no ne bi bio proglasen Budom.Pretpostavlja se da je samo dvadesetak isposnika doslo do "besmrtnosti".
Jedan od napoznatijih samomumificiranih isposnika je Daijuku Bosatsu Shinnyokai Shonin koji je 1783 poceo sa procesom mumificiranja i prema tvrdnjama iz Dainichibo hrama gdje se mumija danas nalazi, Sonin je star 291 godinu( vidi sliku!) i dalje je ziv, te je u hramu zabranjeno koristiti termin "mumija".
Naucnici pak smatraju da nije ziv :) Do raspadanja tijela nije doslo zbog otrovnog caja i velikoj kolicini arsenika koji je pronadjen u vodi na "svetom" izvoru planine Yunomo sa kojeg je veliki dio isposnika obicavao piti vodu.